Jedino more na Zemlji koje nema obalu ni kopno — i ključno je za Zemljinu klimu

U prostranstvu sjevernog Atlantika nalazi se jedinstvena regija poznata kao Sargaško more, jedino more na Zemlji bez obale. Nova studija, objavljena u časopisu Frontiers in Marine Science, istražuje neobične karakteristike i važnost ove mirne, plutajuće zone kojom dominiraju morske alge. Iako ovo „bezobalno” more može djelovati prazno, ono skriva izvanredan svijet morskog života i ima ključnu ulogu u Zemljinoj klimi.

Nema obale ni kopna

Sargaško more razlikuje se od bilo kojeg drugog vodenog područja na planetu. Smješteno oko 950 kilometara istočno od Floride u sjevernom Atlantskom oceanu, ovo je područje potpuno okruženo snažnim oceanskim strujama, ali nema obalu ni otoke. Mirna površina mora u snažnom je kontrastu s vrtložnim vodama sjevernoatlantskog suptropskog vrtloga, golemog sustava struja koje kruže površinskim vodama oceana. Unutar tog kružnog sustava Sargaško more predstavlja mirnu zonu okruženu turbulencijama — oceansku anomaliju koja stoljećima fascinira mornare i znanstvenike.

Mornari su se sa Sargaškim morem susreli mnogo prije doba satelita i moderne navigacije. Kristofor Kolumbo tijekom svog putovanja 1492. godine navodno se bojao da će ostati „zarobljen” u toj regiji, primjećujući jezivu mirnoću vode. U to vrijeme mornari nisu razumjeli da se ispod mirne površine kriju snažne struje. Ta paradoksalna mirnoća, zajedno s iznimno bistrom vodom, jedna je od brojnih tajni koje Sargaško more čine toliko intrigantnim.

Prirodna plutajuća šuma

Jedna od najupečatljivijih značajki Sargaškog mora jest obilje sargasa, vrste morskih algi koje plutaju u velikim nakupinama po površini mora. Za razliku od većine morskih algi, sargas pluta zahvaljujući malim mjehurićima ispunjenima plinom koji ga održavaju na površini. Te plutajuće nakupine stvaraju golema staništa za brojne morske vrste. Morske alge pružaju zaklon, hranu i zaštitu mnogim organizmima koji bi inače bili izloženi predatorima na otvorenom oceanu.

Nakupine sargasa prepune su života. Kozice, mali rakovi i mlade ribe pronalaze utočište među plutajućom vegetacijom, dok veći grabežljivci, poput grebenskih morskih pasa, koriste rubove nakupina za lov. Ove nakupine također podržavaju velik broj beskralježnjaka koji cijeli život provode vezani uz morske alge, što pokazuje koliko su morski ekosustavi međusobno povezani. Istraživači su identificirali više od 100 vrsta beskralježnjaka koji žive u Sargaškom moru, što ga čini ključnim područjem oceanske biološke raznolikosti.

Ključno mjesto za razmnožavanje jegulja

Među najznačajnijim morskim životinjama povezanim sa Sargaškim morem nalaze se europska i američka jegulja. Ove vrste započinju život kao prozirne ličinke ispod morskih algi. Kako rastu, prate oceanske struje — prema istoku ili zapadu, ovisno o vrsti — sve dok ne stignu do rijeka koje mogu sezati čak do američke savezne države Indiane. Nakon što desetljećima provedu u slatkoj vodi, jegulje se vraćaju u Sargaško more kako bi se mrijestile i uginule, završavajući svoj izvanredni životni ciklus.

Sposobnost jegulja da prelaze tako velike udaljenosti i vrate se u isto područje Sargaškog mora, unatoč nedostatku vidljivih orijentira, ostaje jedna od velikih misterija životinjskog svijeta. Znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti kako ove jegulje i druge vrste tako precizno navigiraju preko golemog i naizgled jednoličnog oceana. Njihov povratak u Sargaško more radi mriještenja svjedoči o jedinstvenoj ekološkoj ulozi ovog „bezobalnog” mora.

Utjecaj na klimu

Sargaško more nije samo utočište za morski život — ono ima važnu ulogu i u regulaciji Zemljine klime. Regija je ključan dio globalnog sustava oceanskih struja, posebno sjevernoatlantskog suptropskog vrtloga. Taj vrtlog pomaže prenositi toplu, slanu vodu prema sjeveru, dok se hladnija voda kreće prema jugu, stvarajući ravnotežu koja utječe na vremenske obrasce s obje strane Atlantika.

Osim toga, površinske vode Sargaškog mora djeluju kao važan ponor ugljika. Fitoplankton u regiji apsorbira ugljikov dioksid, a nakon ugibanja njihove ljušture tonu na morsko dno, učinkovito zarobljavajući ugljik iz atmosfere tijekom dugog razdoblja. Taj proces pomaže ublažiti klimatske promjene smanjenjem količine ugljikova dioksida u atmosferi.

Međutim, kako ističe studija objavljena u časopisu Frontiers in Marine Science, porast temperature u Sargaškom moru — za oko 1 °C od 1980-ih — poremetio je tu osjetljivu ravnotežu. Toplije površinske vode ometaju miješanje kisika i hranjivih tvari, što bi moglo imati dugoročne posljedice za ekološko zdravlje regije i njezinu ulogu u globalnoj regulaciji klime.

Prijetnje Sargaškom moru

Sargaško more sve je ugroženije ljudskim djelovanjem, osobito onečišćenjem. Snažne struje koje okružuju more djeluju poput goleme zamke, skupljajući otpad iz cijelog sjevernog Atlantika. Plastični otpad, ribarske mreže i druge vrste onečišćenja nakupljaju se u regiji i ugrožavaju morski život. U jednoj studiji procijenjeno je da Sargaško more sadrži približno 200.000 komada otpada po četvornom kilometru.